I dok vatrena stihija sve češće bukti širom Srpske, posebno u Hercegovini, vatrogasaca koji su na prvoj liniji odbrane imovine i kuća nema dovoljno, a jedan od razloga je taj što mladi ne žele raditi ovaj i te kako opasan i odgovoran posao.
Trenutno je u Republici Srpskoj oko 750 profesionalnih vatrogasaca, ne računajući one koji se nalaze u industrijskim vatrogasnim jedinicama te manji dio njih koji se nalaze u dobrovoljnim vatrogasnim društvima.
Ovo za “Nezavisne novine” potvrđuje i Goran Stojaković, predsjednik Vatrogasnog saveza Republike Srpske, koji pojašnjava da je lokalna zajednica dužna da formira, u zavisnosti od požarnog opterećenja, profesionalnu vatrogasnu jedinicu ili dobrovoljno vatrogasno društvo.
“Broj profesionalnih vatrogasaca je oko 750 u Republici Srpskoj, ali kad se zbroje i profesionalni vatrogasci u industrijskim vatrogasnim jedinicama te manji dio njih koji se nalaze u dobrovoljnim vatrogasnim društvima, tada ih je oko 1.500”, kaže Stojaković.
Potrebno oko 900 profesionalnih vatrogasaca
Prema njegovim riječima, uvijek treba povećavati brojno stanje.
“Mi se trudimo da profesionalaca u vatrogasno-spasilačkim jedinicama bude jedan na 1.000 stanovnika. Pa recimo, ako trenutno oko 900.000 ljudi živi u Republici Srpskoj, trebalo bi da bude 900 profesionalnih vatrogasaca. Ta brojka bi popravila trenutno stanje”, dodaje on.
Kako kaže Stojaković, najveći broj vatrogasaca je u banjalučkoj regiji, pa ih tako u toj brigadi ima oko 100, dok ih je oko 35-40 u Prijedoru, Gradišci, Laktašima, Doboju, Bijeljini, Zvorniku, Istočnom Sarajevu i Trebinju.
Dodaje da je u ostalim profesionalnim vatrogasnim jedinicama do 20 vatrogasaca.
Mladi sve manje zainteresovani za vatrogastvo
Objašnjava i zbog čega mladi ne žele raditi ovaj posao.
“Ranije je to bilo drugačije, no u zadnje vrijeme nije velika zainteresovanost mladih, pa tako imamo situaciju da se u nekim jedinicama primi pripravnik koji odradi pripravnički staž i položi stručni ispit, ali ne želi raditi ovaj posao. Vjerovatno je razlog to što je ovaj posao odgovoran, opasan ili težak, a možda je u pitanju i visina ličnog dohotka. U svakom slučaju, stanje je takvo da mladi ljudi češće biraju poslove gdje treba da ulože manje znanja i truda”, ističe Stojaković.
Naglašava da je vatrogastvo takvo da zahtijeva odricanje od mnogih stvari, pa tako, kako kaže, trpi i porodica vatrogasca zbog permanentnog odsustva te javljanja na intervenciju noću i danju.
Kada su u pitanju dobrovoljna vatrogasna društva, ona se, prema njegovim riječima, najčešće formiraju u manjim lokalnim zajednicama, gdje nemaju profesionalne vatrogasce. Dodaje da njima lokalna zajednica daje manji dio sredstava za rad.
Vatrogasci koriste i vozila stara do 40 godina
Stojaković ističe da je opremanje vatrogasaca kontinuirano, te da u svakoj vatrogasnoj jedinici ima novih vatrogasnih vozila, starih godinu ili dvije, ali i onih do 40 godina.
“Uglavnom, starija vozila koristimo najčešće za požare otvorenog prostora jer morate ući u njivu, u nisko rastinje i nepristupačne terene, dok su novija vozila namijenjena za urbana područja, za zaštitu materijalnih dobara te imovinu naših građana”, navodi Stojaković.
Civilna zaštita oprema i obučava vatrogasce
Biljana Pajić, pomoćnica direktora Republičke uprave civilne zaštite, za “Nezavisne” kaže da uprava svake godine vrši opremanje i obučavanje vatrogasno-spasilačkih jedinica lokalne samouprave.
“Dodjela vatrogasnih vozila i druge spasilačke opreme, kao i upućivanje na obuke vatrogasaca – spasilaca vrši se u skladu sa Planom utroška finansijskih sredstava sa posebnog računa Republičke uprave civilne zaštite koji se sačinjava na osnovu Prijedloga projekata opremanja i obuke vatrogasno-spasilačkih jedinica, a koji je usaglašen između Republičke uprave civilne zaštite i Vatrogasnog saveza RS i usvojen od strane Vlade Republike Srpske”, navodi Pajićeva. Podijeli
Nezavisne.com
